Izvoz

Izvoz ili eksport (engl. export, od lat. exportare: iznijeti), prodaja i isporuka robe u inozemstvo ili obavljanje različitih usluga u korist drugih zemalja i njihovih rezidenata uz naplatu. Razlikuju se izvoz roba i izvoz usluga ili tzv. vidljivi i nevidljivi izvoz. Oba su posljedica međunarodne podjele rada, odnosno specijalizacije pojedinih zemalja u proizvodnji određenih dobara i usluga. Specijalizacija za određenu vrstu proizvoda i usluga temelji se na prirodnim ili stečenim relativnim prednostima pojedinih zemalja za proizvodnju određene vrste dobara, čime se povećava proizvodnost rada i smanjuju troškovi proizvodnje dobara i usluga koje se razmjenjuju među zemljama sudionicama u razmjeni. Izvoz određuje mjesto i obujam participacije u međunarodnoj podjeli rada, jer se prihodima od izvoza kupuju strana dobra i usluge. Povećanjem izvoza, zemlja povećava tržište za svoje proizvode i usluge te svoj proizvodni kapacitet i zaposlenost, a uvozom povećava obujam opskrbe domaćega tržišta po nižim cijenama i u širem asortimanu nego što bi to mogla iz vlastite proizvodnje, čime se ubrzava ekonomski rast i rast blagostanja u zemlji. Zato zemlje različitim mjerama potiču izvoz i proizvodnju za izvoz, posebice one vrste proizvodnje u kojima imaju izglede da proizvode uz relativno niže troškove nego u drugim vrstama proizvodnje. Opseg i struktura izvoza iz neke države ovise o mnogobrojnim čimbenicima, kao što su razlike u prirodnim uvjetima, u razvoju tehnologije i relativnoj proizvodnosti, u relativnim cijenama proizvoda, potražnji na različitim tržištima, tečajevima nacionalnih valuta, izvoznim i uvoznim organizacijama, organizaciji izvozne djelatnosti i u metodama prodora na strana tržišta itd. Uz određene pretpostavke u pogledu slobode i mogućnosti. kretanja proizvodnih čimbenika, temeljni tokovi izvoza i uvoza mogu se objasniti načelom komparativnih prednosti, prema kojemu će jedna zemlja težiti izvozu onih proizvoda u proizvodnji kojih je učinkovitija od svojega vanjskotrgovinskoga partnera, a uvoziti one proizvode u proizvodnji kojih je manje učinkovita. Komparativne su prednosti dinamična kategorija, koja se mijenja sa obzirom na razlike u brzini rasta, strukturi i tehničkom napretku pojedinih zemalja. – Za države koje imaju visok udio izvoza u domaćem bruto proizvodu kaže se da su izvozno orijentirane, a za one koje nastoje što veći udio vlastitih potreba zadovoljiti domaćim proizvodima kaže se da su orijentirane na supstituciju uvoza i slabiji rast izvoza. Izvozna orijentacija zemlje ostvaruje se kroz strukturu proizvodnje i učinkovitu organizaciju i reklamu izvoznih aktivnosti te u pravilu rezultira bržim rastom cijeloga gospodarstva. Uza sve veću specijalizaciju, niže troškove prijevoza i komunikacija sve je veći dio proizvoda predmet međunarodne trgovine, kao što i udio usluga raste brže od udjela materijalnih dobara. Pritom velike zemlje u pravilu imaju manji udio izvoza u domaćoj proizvodnji nego manje zemlje, budući da one mogu imati raznovrsniju proizvodnju pa veći dio potreba mogu zadovoljavati vlastitim proizvodima.